Damian

• 

• Selbstfindung

  URL: trosjed.net.hr/damian

  
  
  
  
  Dobrodošli u 'Privid slobode'..
  Lagan život bez milosti i osječaja prema ljudskoj prirodi i društvenim marionetama, previše sam ono što nisam.
  
  
  Božija ideja o životu u raju izbljeđuje u surovoj stvarnosti diktiranoj lažnim potrebama i nesposobnosti našeg uma da shvati pojam ' raj '.
  Bože reci mi... ne kao ovci u stadu bezbrižnijh smrtnika nego kao praznom duhu koji je odbacio život na zemlji samo da bi saznao istinu.
  Istinu u obliku ravna crvene crte unutar sveobuhvatne proždirajuče tamnoće, jedna misli, izvorna, kristalno čista.
  Sve što trenutno ubrojim u svoje osobno iskustvo ili realnost iz moje prošlosti je samo projekcija mogučeg.
  Da li negdje postoji nešto što bi mogao nazvati 'ja' što je povezano sa tijelom te da je to tijelo okruženo nekom okolinom.
  Prije nego što je prvi mozak evoluirao, postojao je samo zakon uzroka u učinka.
  Naša svijest izgleda da opoziva taj zakon, donosimo odluke, biramo. Ili ipak ne ?
  Da li smo ikada odlučili biti oni koji jesmo ? Iz dana u dan sljedimo neke tragove, ciljeve i želje.
  Savršena mreža namjera, snova i mašte.
  Čudno što se pri tome rijetko suprotstavljamo sa stvarnosti.
  Izgleda da barem za svijesno iskustvo vrijedi da ako su osobine mozga određene tada je i sadržaj svijesnog iskustva određen.
  Svaki trenutak kojeg doživljavama u svijetu naizgled odvojenom od nas je samo projekcija trenutnog neuronskog stanja,
  koji je također samo rezultat prošlog neuronskog stanja.
  Slika koju mi stvaramo kao našu u stvarnosti izgleda potpuno drugačije, opsjednuti smo idejom da naše odluke imaju neki značaj.
  Uvjeravamo sebe da naše reakcije nisu samo rezultat prijašnjih radnjih.
  Različiti naboji neuronskih stanica stvaraju skupove stanica koje zajedno stvaraju boje, oblike ili osječaje.
  Svi naši motivi, namjere ili slobodna volja oslikava se kao određena moždana aktivnost.
  Neuronske stanice upravljaju našim željama kao i našim strahovima daleko ispod granice svijesnog doživljavanja.
  U svakoj glavi se skriva beskonačno komplicirana mreža koja čak i najednostavnije odluke pažljivo priprema, to se sve odvija bez da mi išta primjetimo.
  
  Več u našim genima je određena baza za mnogobrojne odluke koje če mo mi tokom života snosit.
  U našoj podsvjesti spajaju se programirane potrebe sa biografskim iskustvima.
  Čak i u situacijama u kojima nam se čini da smo izvan kontrole nad sobom je naša podsvjest racijonalna.
  Kada u oćima drugih pronađemo sjenu beskonačne strasti naša podsvjest donosi strateške odluke.
  Zaljubljenost je psihički fenomen koji nalikuje na stres, seksualni hormoni, gestika i mirisi služe kao ubrzivač te navodne simpatije.
  Većina simptoma i uzroka je genetski određena to jest sve je predodređeno, nije teško zaključit tko se u koga i kada zaljubljuje.
  Sve to koliko god zvučilo hladno i bezosječajno podređeno je samo jednom cilju, održavanju vrste.
  Poljubac možda nije ništa više nego kvantitativna apsolutna analiza sline.
  No to ne ugrožava užitak koji je povezan stime .
  Slobodu možemo razumijeti i kao jednostavnu sreču da smo tu, svijesni i živi.
  No nije ni to razlog vrijedan zadovoljstvu, jer je i to samo mehanička slika nastala izvan pomoču određenih moždanih funkcija koje nam u svakom trenutku generiraju sliku nas i našeg partnera,
  ali duboko u mehaniziaciji mozga ne postoji taj drugi.
  
  Ako prihvatimo barem nakratko spoznaju da je mozak dominantniji od svog vlasnika, tada bi sve što mislimo da znamo ili da osječamo postalo nerelevantno,
  Velika pitanja života kao što je ono vječno o tome što mi smatramo dobro a što zlo prestaje biti naša stvar, jer je izvan naših mogučnosti da o tome odlučimo.
  No vratimo se starim zaključku da je mozak samo alat.
  Sudbina ! Da li postoji ? Sve što živi nalazi se u konstantnom komunikacijskom procesu, svaki organizam planeta komunicira sa svakim drugim.
  Gdje je onda Bog, svugdje ili je to što mi nazivamo svemogućim ocem samo upravljački mehanizam neshvatljivih razmjena.
  Ako bi postojala sudbina onda bi ona morala biti potpuno neovisna o biološkim procesima , dakle neimpresionirana našim snovima i željama.
  Postoji neka sila koja nas u potpunosti kontrolira , a da mi kao svijesno biče namamo mogučnost obrane.
  Jesmo li samo alat te nepoznate sile, da li smo autonomni, slobodni, jer je to ono što toliko silno želimo.
  To se naziva egzistencijalni konflikt.
  Od kada je moguča komunikacija informacija među umovima te informacije su počele sa reprodukcijom, na kraju reprodukcija postaje replikant.

  ime:

  Damian

  spol:

  muško