Kako bih volio, misli svoje ogolio
Tebi izložio da ih vidiš
Koliko su pune bola i tuge
Zbog jučer, samo zbog jučer
Zbog kojeg se danas slomljen
Pokušavam sabrati
Neku suvislu misao razabrati!
Kako bih volio opet vidjeti, te
Sretne vesele oči kao i svake noći
Dok su me gledale, oči moje milovale!
Kako bih volio jučer ti ljubav dati
Koju sam ljubomorno za tebe čuvao
A sada je umotavam u samoći!
Spremam je za neka bolja vremena
Kada ćeš je željeti uzeti
Kada ćeš htjeti da se više jučer ne
Ponovi, kada ćeš željeti obnoviti
Dan prije jučerašnjeg da ne bude
Poput današnjeg, pun tuge i bola
U kojem sam se prepolovio na pola!
Umatam nježno ljubav svoju
Vežem je poljupcima tvojim
Posipam je našim dodirima
Pun nesavladivog nemira
Nježno je polažem da je pogledima,
Dodirima tuđim ne izlažem,
I pokušavam se ne lagati,
Pokušavam sve odvagati
Što je jučer donijelo, zbog kojeg
Nam je danas prisjelo, u grlu zapelo
Na dvije strane svijeta a bila bi
Šteta da jučer nosi pečat onog
Prije i onog što nam sutra donosi
3.6.2008. 03:32