LJUBAV – JE NEŠTO VIŠE

/još jedan dosadni i naporni post/

''Vodimo ljubav
ko psa na uzici
imamo fleku
od nje na guzici … ''


Ljubav nije samo riječ, kombinacija od nekoliko slova, ona je nešto puno više. Promatrano lingvistički to je samo riječ, no same riječi kao kombinacije slova ne moraju uvijek imati izravnu vezu sa našim ljudskim životima. Slova nas ne moraju duboko dotaknuti. Ako promatramo samo slova, možemo dodati slovo više ili manje i dobit ćemo novu kombinaciju slova, koja može predstavljati sasvim neku drugu riječ. Dakle slova sama po sebi ne čine ljubav ljubavlju. Sama riječ ''ljubav'' ne čini ljubav ljubavlju, ona ne čini život ispunjenim, niti ljudsko biće voljenim.

Čovjek može biti jako elokventan ili vrlo pismen ali još uvijek ne mora biti sretan, učenost i elokvencija nije uvijek garancija za radostan i uspješan život. Elokventan i rječit čovjek koji često i puno govori o ljubavi još uvijek ne mora biti u stanju istinski voljeti.

Dakle što želim reći? Ako vrlo često izgovaramo riječ ''ljubav'' ili je pišemo u svojim pjesmama, blogovima ili spomenarima to još uvijek ne znači da doista umijemo voljeti. Možda čeznemo za ljubavlju ali ne umijemo voljeti. Same riječi ne čine bit ljubavi, važan je osjećaj koji stoji iza riječi. Dakle ljubav nije samo riječ, riječ je samo jedan od načina da se ljubav izrazi, riječ je samo medij na kojem ljubav putuje, ali ljubav je nešto dublje od riječi, ona je osjećaj, ali ni tu joj nije kraj, jer iza osjećaja postoji motivacija a iza njen impuls koji izlazi iz srca na temelju spoznaje o besmrtnoj biti ljubavi.

Stoga kada koristimo riječ ljubav koja je vrlo često u primjeni, potrudimo se da naši osjećaji doista budu iskreni i tada ćemo osjetiti magiju preobrazbe ili odumiranje ega ... Kada ego umire ljubav djeluje ... i tada dotičemo ono najvrednije i najdublje u sebi i drugim ljudima.

Ako se to ne desi komuniciraju samo umovi ... Mi pričamo jedni sa drugima, družimo se ... igram bilijar ili ''vodimo ljubav'' ali ne dotičemo se ... Dvije praznine se dotiču i nastaje zajednička praznina ... znate za taj ružni osjećaj kada ste ''zajedno'' sa nekim ali niste zajedno jer se ne dotiču srca i nema istinske razmjene. Čak i kada postoji razmjena ona može biti samo izvanjska, sebično motivirana kao dekorativno voće koje ima formu voća ali nema ni okusa ni mirisa ... Dakle takva plastična ljubav nije nikome potrebna ... ona nas zapravo ubija ...

Važan je osjećaj koji stoji iza riječi i motivacija koja kreira osjećaj. Važno je i znanje o besmrtnoj biti ljubavi koje formira pravilnu motivaciju. Ako kažemo nekome nešto sa dubokim i iskrenim osjećajem onda to ima puno veću vrijednost ... Tako shvaćamo da u uvjetovanom – ljubav ponašanju postoji osjećaj i bezosjećaj ... No sada dolazimo do još suptilnije poante možemo nekome izjaviti ljubav i možemo mu reći da ga volimo i doista u tom trenutku možemo tako osjećati ali još uvijek motivacija može biti sebična i ne mora postojati znanje o besmrtnoj biti ljubavi.

Tako nam život pokazuje da su ''ljubavni'' osjećaji u ljudskom svijetu vrlo promjenjivi i osjećaj velike ljubavi često mogu prijeći u osjećaje velike mržnje. Osjećaj ljubavi se može promijeniti u mržnju u potpunu suprotnost ljubavi ... Mislim da u suvremenoj psihologiji postoji također taj termin ''mržnja iz ljubavi'' i ljudsko biće može promijeniti svoje osjećaje na taj način puno puta u jednom danu ...

Tako zaključujemo da ni osjećaj nije potpun i onda se prirodno pitamo o čemu zapravo ovisi ljubav ... ? Postoji li nešto iznad svijeta nestalnih i promjenjivih osjećaja? Možemo reći kako su osjećaji promjenjivi a ipak stvarni ljudi se svađaju i mrze ali se ipak vole ... Na izvjestan način čovjek je proklet i kopka ga njegovo nesavršenstvo u ljubavi ... On želi proniknuti u tajnu vlastitog nesavršestva, čemu se toliko trudi voljeti i zašto svi toliko pričaju o ljubavi … kad je vidno opće pomanjkanje ljubavi …

Postoji nešto jako privlačno u osjećajima ljubavi nešto što nas jako privlači .... Metafizička ili nad-osjetilna znanost objašnjava taj fenomen ... Ona kaže da ukoliko uspijemo bez prekida i duži vremenski period isijavati ljubav prema ljudima i životu općenito mi dolazimo u posebno stanje svijesti ... Tada se dešava proces transformacije o kojem govore mnoga duhovna učenja čovječanstva. To je fenomen preobrazbe ili simbolički rečeno ''rasta krila'' ... Za koje jedan moj net-prijatelj reče da je isfurano i ja se slažem sa tim ... ali samo djelomično ...

Let ili rast krila simbolizira proces preobrazbe koji je opet samo riječ od par slova ali bitan je osjećaj ili spoznaja koja ide uz to ...

U izvanjskom svijetu neprestanim ponavljanjem bez dubinske spoznaje u srcu mnoge velike riječi i ideje postaju samo fraze, koje se nakon nekog vremena izližu jer ih ljudi neprestano i nesuvislo ponavljaju, bez razumijevanja što one uistinu znače, ali ono što pokreće velike ideje ipak ne može umrijeti … ono ostaje prikriveno u dubini i čeka priliku da se ispolji …i bude potvrđeno i prepoznato …

Čak i najdosadnije fraze o dobroti i ljubavi nemaju ''bljutav ukus'' u očima onih koji razumiju ili poimaju srcem. Za introspektivne sve ima duboku vrijednost jer oni koji proces preobrazbe razumiju i koji su dotaknuti sa njim ... koji su ga primijenili, koji ga žive i osjećaju svaki dan njegove čudesne učinke ne mogu biti zbunjeni mrtvilom foliranata …


''Vodimo ljubav
ko psa na uzici
imamo fleku
od nje na guzici … ''