KRADLJIVAC SRCA

Lutaju, gradom
lica su im siva,
sjećanje na Boga
zaborav im skriva
Između neba i zemlje
razapeti
k’o Krist na križu,
u grču i bolu
nesvjesni istine predivne,
k’o mravi po Zemlji
- živi ljudi gmižu …

A ipak htjeli bi razumjeti
Najvišu Radost
što u njma prebiva ...
napola probuđena,
pa im srca obuzima …
pijana, zaluđena …
i tjera ih na smijeh
bez granica …
i čašu im prelijeva …

Htjeli bih sreću
dijeliti sa svima,
Htjeli bi reći da
postoji nešto …
t a k o ,
kad samo ideš i
smiješ se …
o n a k o ,
od uha do uha ...
ni pijan, ni lud,
ni drogiran …
samo u Bogu …
situiran ...

Hodamo kroz grad,
a u nama Bog se raduje,
i kaže nam grlite svemir,
sve ljude, biljke i životinje …
Hodamo, lagani
su nam koraci,
pjesma nam je družica,
smijemo se,
radost nas preplavljuje,
i ne može se opisati
ni beskraj ljepote Božjeg lica
ni lakoća sa kojom nam se
u srcu obraća ...
ni najmanja naznaka,
ni jedna klica
božanske ljubavi …

Kao vjetar mirisni
što nosi polen cvjetova,
kao ruža purpurna
iz najljepših vrtova,
Njegova je
l j u b a v
silna …
sve obuhvaća …

I nemamo više razuma,
a tad smo
- n a j i s p r a v n i j i
u nama ponos kraljuje
a tad smo
- n a j p o n i z n i j i …
Tko može opisati …
neopisivo,
riječi su nedostatne …
bježe nam,
oči su pogrešive -
zatreptat će,
a um nepostojan -
odlutat će
od lica Njegovog
divnog …
najmilijeg.

Tko će razumijeti
silinu ljubavnu,
beskrajnu simfoniju
nebesku
ako mu nikad
zasvirala nije?

Tko naznaku
v j e č n o s t i dobije
više se prolaznim ne umara,
sva bijeda od njega otpada …
i čežnja ga srca obuzima,
pjesmom što srce kida
bez kraja …
i mir ne donosi
nikada ...

Čežnja je za
Bogom jedina i
najviša od svih
n a s l a d a ...