Večeras
hladni kamen
mi je postelja
ne žalim …
dobro je da se
odmorim,
da se odvojim …
Večeras opet
sam beskućnik
naizgled bez utočišta
a Bog mi u srcu šapuće
- ’Nije to ništa,
Ja sam uvijek
kraj tebe.’
Večeras nemam
krov nad glavom ...
ne žalim
još jedna iluzija,
neka ode,
neka se istopi …
Iako nemam
postelju meku
nisam očajan …
jer dijelim sa Bogom
čitav svemir
velik i beskrajan …
U srcu ja sam
beskrajno sretan
i gdje pogled bacim
tu mi je dom,
u kraljevstvu srca
ja stanujem,
u carstvu
neraspadljivom …
Moja se duša
puni snagom,
tišine, osame …
u dubokoj molitivi
Bog srce pohodi,
svijetle mi
šalje anđele …
Ljubav me Njegova,
ziba i tješi
ko’ u snu čarobnom ...
Ja zato slavim
čitavi svemir
kao moj božanski dom …
Zrikavci pjevaju,
zvijezde trepere,
more po stijeni lije ...
dok s lakoćom liježem
na tvrdi kamen
lik mi se
Gospoda smije …
26.6.2008. 22:16