LUBENICA

Krenem Goram nedavno iz Dubrovnika i kupi telefonsku karticu od sto kuna ... ajd negdje tamo iza neznam nija gdje umorim se ja i stanem pa velim da nazovem jednog dobrog prijatelja ... gurnem karticu - veli greška na kartici --- gurnem ponovo opet greška ... gurnem u novi automat opet greška i tako sistemom pokušaja i pogrešaka konačno shvatim da je stvarno greška na kartici ...

Ma nije mi do sto kuna ... ali opet žao mi Gorama ne želim da ga varaju ...

prođe neko vrijeme eto mene opet u Dubrovniku ... odem reklamirat karticu ... veli žena Bog sa vama niste vi to ovdje kupili ...

gledam ja nju ... gleda ona mene ... ja znam da sam testiran ali ona nezna ... i otrpi Goram radi poezije ... niti pisnu niti zubi škrinu ... velim imajte dobar dan ... odem dalje, vidim žena izlazi iz trafike i zove nekog sa govornice ... mutni posli ...


Zaboravim je i uđem u telekom ... ovaj put samo principa radi jer nevolim da varaju Gorama i lik veli da se to nemože reklamirat da je istekao rok ...


dobro kako se prodaje na trafici kada je istekao rok ... lik me gleda čudno ... misle da ih zahebaham ... i dobro ... otpustim ja njih sve iz glave i trafiku i ženu i talekom ali žao mi kartice ... što ću s tobom sirotice mala ... i stavim ja karticu u mali torbalin ... sto kuna ... sto kuna ... moja luda bluna


Prošlo puno vremena ... zaboravio Goram karticu ... i jučer eto Gorama u Karlovcu ... okupo se Goram u Korani - mila majko divote ... sjeo ispod slapa izmasiro slapom ruke noge, stomak oslobodio se umora ... a sunce jako ... prži ... nemilice ...


Kupi Goram lubenicu ... crvena ... sočna ... iz frižidera u Merkatoru ... i sjedne negdje u hlad uz rijeku ... i kako je bio u pjesničkom zanosu zaboravio kupit neku žlicu plastičnu ili što ja znam što ...

Volim improvizacije ... ali sudbina me satjerala u kut ... jeo bi lubenicu, nedam mi se do auta / a u njemu imam samo odvijač/ neda mi se do prvog kafića, daleko mi, a nemogu rukom ... i tako otvorim torbalin ... gledam ... ključ od auta ...

sa njim mogu rezat lubenicu ali nije funkcionalno, nevalja , gledam dalje kartica od tekućeg ... moža neće poslije u automat ... i ... velim sebi morat ću sablaznit ove fine ljude, morat ću rukom jesti ... ... ko prasac ću se uprljat ... i roktat ovdje na ulici ...

i gledam malo bolje kad ono tamo ona kartica ... od sto kuna i zahvalim Bogu ...

bome - bez osjećaja krivnje ...

mogo sam i jeftinije proć ...


Izračuno sam koliko košta jedna plastična žlica podjelio to sa sto i sad otplaćujem zavjetni kredit ...

jer isteko je rok trajanja ... a lubenica će biti cijele godine ...

ps.

neki malac prlazi sa mamom i smije se vuče je za rukav i upire prstom ... dal u mene il u lubenicu ili u katana-karticu nemam pojma svi smo jedno ... svi smo mi lubenica ...