ne znam da li ste ikada imali u životu nekog tko vam je značio više od vas samih...ali ja jesam...smatrala sam ju sestrom,prijateljicom,majkom i svime čim sam ju mogla smatrati..jučer sam se natjerala otići u valinor pošto joj je to najdraži klub...kad ju je jedna cura počela psihički maltretirati povlačeći se oko njene dugogodišnje ljubavi...kako sam ja inače eksplozivna po naravi..odmah sam otišla do cure i tog dečka i zaprijetila im....htjela sam udariti curu svom snagom svoga bića,ali sam se suzdržala...na kraju mi je moja prijateljica došla i rekla kako sam ja kuja,kako nemam pravo to napraviti...u čemu je možda imala i pravo...nisam ju htjela povrijediti..ali,očito, ona i njezino društvo su htjeli povrijediti mene...kad sam izašla iz tog kluba i krenula u svoj omiljeni kafić,uhvatili su me i...sad ne mogu držati oko otvoreno...imam masnice po cijelom tijelu...da nije bilo jednog dečka,možda bih sad ležala u bolnici...odmah me odveo do najbližeg kluba i postavljao mi led na svako mjesto koje me boljelo...rane su već sad dobro,ali mislim da mi ovi na duši nikad neće nestati...voljela sam ju..više od sebe,a ona doživotno povrijedila...sad joj mogu reći samo oprosti mi za sve.....jer ovo je posljednja riječ koju će ona više ikada čuti od mene...
PRIJATELJICE,MOLIM TE OPROSTI MI I SJETI ME SE PONEKAD..
6.7.2008. 12:36