Akt fotografije na početku 20.st. izvodile su se tako da što više podsjećaju na slikarske tehnike, a nakon Prvog svj.rata u modu ulaze fotografije koje se razlikuju od slikarskih koristeći specifični fotografski izraz i sve više pažnje posvećuje se svijetlu.
Općenito, cilj akt fotografije je prikazati ljepotu i skladnost oblika čovjekovog tijela. Dakle, udaljavamo se od konkretnih stvari kojima recimo pridajemo važnost u portretnoj fotografiji (osobnost itd.) i gledamo na opće stvari odnosno oblike i njihov odnos.
Stoga svijetlo u akt fotografiji treba formirati oblike i linije koji bi činili neku skladnu kompoziciju. Volumen (i njegov odnos u prostoru) stvaramo međusobnim odnosom svijetla i sjene i upravo su oni temelj kompozicije akt fotografije! Zato preporučujem crno-bijelu tehniku u pristupu akt fotografiji jer ćete u njoj najbolje izvući ove odnose.
Snimanje pri prirodnom svijetlu najbolje je ako je ono raspršeno oblacima.
Kod studijske rasvjete također bi bilo bolje da koristimo indirektno svijetlo, raspršeno, jer time izbjegavamo razno razne modifikacije tijela. Smjer dolaska svijetla ovisi o tome kako ćemo prikazati figuru. Ako je svijetlo postavljeno iznad modela tada će ono proširiti figuru; ako je pak postavljeno sa strane ono će ju izdužiti.
Pozadina modela bi trebala biti neutralna i aktivna u izgradnji slike te stvoriti neki odnos modela i okoline.
Ako želimo fotkati cijelo tijelo, onda se kompozicijski koristi S linija koja daje dojam elegancije. Ako pak želimo naglasiti mišiće onda ćemo model natjerati da se kreće 
U pravilu dobro je ne koristiti objektive manje žarišne duljine od 50 mm čisto zbog izbjegavanja optičkih deformacija.
E sad, ako hoćemo neke efekte dobiti, kao npr. meku pastelnu put, onda nam treba neka dodatna oprema kao što su difuzijski filteri ili neke lampe koje ćemo sami skrojiti...
Neki od autora koji su se proslavili akt fotografijom:
Edward Weston, David Hamilton, Helmut Newton...
Eto nadam se da je koristilo...
28.4.2008. 01:07