Svemir Putnik
  • Svemir Putnik

  • pogledaj profil

N e t a l a s a t i

Ne talasaj, čula sam izvanredan izraz reče prijateljica
Nikada mi tako jednostavna ideja nije na pamet pala
Ako je shvatiš na prečac, onda je prava neprijateljica
Da, i meni se mogu ti izreći u prvi mah silno dopala!

Masa ne talasa, pa mirno točkica do točkice ona diše
Ne teži ka sutrašnjici, sve drži u sebi ne buni se, hvali
Što bi se i pjenila? Lakše je, uklopljena, srećom odiše
Skakuću u ritmu, neki ispadne iz igre, većina zahvali!

Dobro je prastaro, pod kapom nebeskom ništa novo
Dokle god ima materijalne koristi, ni u snu ne talasaj
Budi poslušan to je u interesu drugih, uvijek ponovo
Vjeruj, koji ti stoti put deru kožu, za njih opet glasaj!

Istina je! No, nisi oni! Ne miriš se! U sebi, buru imaš
Vjetar promjena tjera u tvoja jedra; oluja si nevezana
Mudro je što sve shvaćaš i glavninu bitnoga, poimaš
Val strši! Gradi novo; posljedica je s činom povezana!

12.10.2016. 17:44
  • MAGARICA 21.1.2017. 13:24 



    netreba se zalijetati grlom u jagode
    Tko će oprati tolike džempere?!
    ljubuski.net/kolumne

       
  • MAGARICA
  • Stiven Segal Bambam 21.1.2017. 15:39 

    JEŽEVA KUĆICA - Branko Ćopi

    SLAVNI LOVAC

    Po šumi, širom, bez staze, puta
    Ježurka Ježić povazdan luta.
    Lovom se bavi često ga vide,
    s trista kopalja na juriš ide.
    I vuk i medo, pa čak i - ovca,
    poznaju ježa, slavnoga lovca.
    Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
    zmija ga šarka po svu noć sanja.
    Pred njim dan hoda, širi se strava,
    njegovim tragom putuje slava.

    LIJINO PISMO

    Jednoga dana, vidjeli nismo,
    Ježić je, kažu, dobio pismo.
    Medeno pismo, pričao meca,
    stiglo u torbi poštara zeca.
    Adresa kratka, slova k'o jaja:
    "Za druga Ježa, na kraju gaja".
    U pismu piše: "Ježurka, brate,
    sanjam te često i mislim na te.
    Evo ti pišem iz kamenjara,
    guskinim perom, divno li šara!
    Dodji na ručak u moju logu,
    požuri samo, ne žali nogu.
    Sa punim loncem i masnim brkom
    čekat ću na te, požuri trkom.
    Nježno te grli medena lica
    i pozdrav šalje tvoja lisica!"
    Jež se veseli: - Na gozbu, veli,
    tu šale nema, hajd` da se sprema.
    Ježurka Ježić lukavo škilji,
    pregleda bodlje i svaku šilji.
    - Ako bi usput došlo do boja,
    nek bude spremna obrana moja.

    KOD LIJINE KUĆE

    Sunčani krug se u zenit dig'o
    kad je Ježurka do lije stig'o.
    Pred kućom-logom, kamenog zida,
    Ježurka Ježić svoj šešir skida,
    klanja se, smješka, kavalir pravi,
    biranom frazom lisicu zdravi:
    -Dobar dan, lijo, vrlino čista,
    klanjam se tebi, sa bodlja trista.
    Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
    kokoš nek sjedi u loncu tvom!
    Guskino krilo lepeza tvoja,
    a jastuk meki patkica koja.
    Živjela vječno u miru, sreći,
    nikada lavež ne čula pseći.
    I još ti ovo na kraju velim:
    ja sam za ručak trbuhom cijelim!
    Otpoče ručak, čaroban, bajni.
    i jež i lija od masti sjajni.
    Jelo za jelom samo se niže,
    Ježurka često zdravicu diže:
    u zdravlje lije i njene kuće,
    za pogibiju lovčeva Žuće.
    Niže se ručak četverosatni,
    zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

    NOĆ

    Evo i noći nad šumom cijelom,
    nadvi se suton sa modrim velom.
    Promakne samo leptirić koji
    i vjetar noćnik listove broji.
    Utihnu šuma, nestade graje,
    mačaka divljih oči se sjaje.
    Skitnica svitac svjetiljku pali,
    čarobnim sjajem putanju žali.
    A sova huknu svoj ratni zov:
    -Drž'te se, ptice, počinje lov!

    RASTANAK

    Ježić se diže, njuškicu briše.
    -Ja moram kući, dosta je više.
    Dobro je bilo, na stranu šala,
    lisice draga, e, baš ti hvala.
    -Moja je kuća čvrsta k'o grad,
    prenoći u njoj - Kuda ćeš sad?
    Tako ga lija na konak sladi,
    a jež se brani, šta da se radi:
    -Zahvaljujem se pozivu tvom,
    al' mi je draži moj skromni dom!
    -Ostani kume, lija sve guče,
    moli ga, zove, za ruku vuče.
    Al' jež tvrdoglav, osta` pri svom:
    -Draži je meni moj skromni dom!
    Šušteći šumom jež mjeri put,
    kroz granje mjesec svijetli mu put.
    Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
    -Kućico moja, najljepši raju!

    POTJERA

    Ostade lija, misli se: - Vraga,
    sto mu je kuća toliko draga?
    Kad ježić tako žudi za njom,
    bit' će to, bogme, bogati dom.
    Još ima možda od perja pod,
    pečene ševe krase mu svod.
    Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
    Poći ću, kradom da vidim ja.

    VUK

    Požuri lija, nećujna sjena,
    paperje meko noga je njena.
    Dok juri tako uz grobni muk,
    pred njom na stazi, stvori se vuk.
    -Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
    možda si negdje pronašla ovcu?
    -Idem da doznam - lija sve duva -
    zašto jež kuću toliko čuva.
    -Eh, kuća, trice! - veli vuk zao.
    -Ta ja bih svoju za jagnje dao!
    Poći cu s tobom jer volim šalu,
    hoću da vidim ježa - budalu!

    MEDO

    Dok jure dalje brzo k'o strijela,
    srete ih medo, prijatelj pčela.
    -Sumnjiva žurba -medo ih gleda -
    možda ste nasli jezero meda?
    -Ne, nego maštu golica moju,
    zašto jež voli kućicu svoju.
    -Kućica, glupost! Moje mi njuške,
    svoju bih dao za gnjile kruške.
    Za satić meda dat' ću je svakom!
    govori medo na jelo lakom.
    -Poći cu s vama, jer volim šalu,
    hoću da vidim ježa - budalu!

       
  • Stiven Segal Bambam
  • MAGARICA 21.1.2017. 16:19 

    DIVLJA SVINJA

    Sve troje jure k'o divlja rijeka,
    odjednom-evo-kaljuga neka.
    Divlja se svinja u njojzi banja,
    pospano škilji i jelo sanja.
    -Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
    negdje se, valjda bogovski krka?!
    -Poskoči svinja, uz mnogo graje,
    a vuk joj na to odgovor daje:
    -Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
    zašto jež voli rođeno gnijezdo!
    -Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
    za pola ručka ja bih ga dala!
    Poći ću s vama jer volim šalu,
    hoću da vidim ježa-budalu!

    PRED JEŽEVOM KUĆICOM

    Svi jure složno ka cilju svom,
    kuda god prođu-prasak i lom!
    Pristigli ježa, glede: on stade
    kraj neke stare bukove klade.
    Pod kladom rupa, tamna i gluha,
    prostirka u njoj od lišća suha.
    Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
    šušti i pipa gdje li će leći.
    Namjesti krevet, od pedlja duži,
    zijevnu, pa leže i noge pruži.
    Sav blažen, sretan, niže bez broja:
    -Kućico draga, slobodo moja!
    Palato divna, drvenog svoda,
    kolijevko meka, lisnatog poda,
    uvijek ću vjeran ostati tebi,
    nizašto ja te mijenjao ne bi'!
    U tebi živim bez brige, straha
    i branit ću te do zadnjega daha!

    TRI GALAMDŽIJE

    Medvjed i svinja i s njima vuja
    grmnuše gromko prava oluja:
    -Budalo ježu, bodljivi soju,
    zar tako cijeniš straćaru svoju?!
    Koliba tvoja prava je baba,
    krov ti je truo, prostirka slaba.
    Štenara to je, tijesna i gluha,
    sigurno u njoj imaš i buha!
    Kućicu takvu, hvališo mali,
    za ručak dobar svakom bi dali!
    Rekoše tako, njih troje, ljuti,
    dok mudra lija po strani šuti.

    JEŽEV ODGOVOR

    Diže se Ježić, oči mu sjaje,
    gostima čudnim odgovor daje:
    -Ma kakav bio moj rodni prag,
    on mi je ipak mio i drag.
    Prost je i skroman, ali je moj,
    tu sam slobodan i gazda svoj.
    Vrijedan sam, radim bavim se lovom
    i mirno živim pod svojim krovom.
    To samo hulje, nosi ih vrag,
    za ručak daju svoj rodni prag!
    Zbog toga samo, lude vas troje,
    čestite kuće nemate svoje.
    Živite, čujem, od skitnje, pljačke
    i svršit ćete - naopačke!
    To sluša lija, pa sudi zdravo:
    -Sad vidim i ja, jež ima pravo!
    To reće, klisnu jednom cuviku,
    a ono troje digoše viku:
    -Jež nema pravo, nastranu šala:
    a i ti, lijo, baš si - budala!

    KRAJ

    Šta dalje bješe, kakav je kraj?
    Pričaću i to, potanko, znaj.
    Krvnika vuka, jadna mu majka
    umlati brzo seljačka hajka.
    Trapavog medu, oh, kuku, lele,
    do same smrti izbole pčele
    I divlja svinja pade k'o kruška,
    smače je zimus lovačka puška.
    Po šumi danas, bez staze, puta
    Ježurka Ježić lovi i luta.
    Vještak i majstor u poslu svom,
    radi i čuva rođeni dom.

       
  • MAGARICA