U jednoj kavani staroj
bilo je zvijezda bez broja,
voljesmo se istim žarom;
da da, ljubavi moja,
I nježno je ruka tvoja
izbrisala suzu iz oka,
a riječ je šumila tiho;
Volim te ljubavi moja.
Na prozoru kapi kiše,
rekoh: Zima je snježno,
a tvoje usne rekle su tiše
i nježno, zbilja nježno...
Na jednom peronu bez broja
stajaše dvoje safira,
o Bože zar još me dira;
Volim te ljubavi moja.
Jednom kad ostanu čežnje
i sve prekrije siva boja,
daj reci makar bezveze;
Volim te ljubavi moja.
..Duboko u noći neked me sjeti
te sjajne zvjezde bez broja,
i kao da šapću planeti;
Volim te ljubavi moja...
(2005. jake me uspomene vežu za ovu pjesmu)
13.3.2008. 23:23