moj osvrt na tekmu..taj petak sam rano morala ici u bolnicu.Onako iz tramvaja sve se cinilo idilicnim,osjecao se patriotizam,zastave su vijorile na sve strane po autima.Ljudi obuceni u kockaste majice,cak sam si i ja kupila jednu.Imam jednu ,ali mi je premala.ova ce posluzit jos za sljedecu generaciju...Poseban dozivljaj ,kada spoznas da pripadas srcem i dusom svojoj zemlji ,narodu.Svuda se samo pricalo o nogometu.Rekla sam lijecniku da imam osjecaj da ce biti dramaticna utakmica i da ce bit nerjeseno i jedanesterci.Sve sam pogodila osim pobjednika.Mada sam u podsvjesti znala da cemo zgubit,jer smo mi pehisti,ali svejedno sam se kladila na nasu pobjedu.Sva sreca ne na neku cifru koju nemogu prezalit.Kako starim tako sam sve realnija.nemoze se prigovorit nikome od nasih da su zabusavali ili lose igrali.jednostavno istrosili su se prebrzo i ispalo je tako kako je ispalo.Nemozemo krivit nikoga,osim mozda srecu ,sto nam se nije malo bar osmjehnula.Moje misljenje je da smo turke i prosli,svabe bi nas ovaj puta dobili,sto bi bio jos veci bed.Otisli smo casno,pokazali da smo najbolji,jer nismo izgubili ni jednu tekmu,ovo se neracuna.Tuzni smo svi i razocarani,a kaj se moze ,pa i velike momcadi su se spakirale i otisle ,prije nas.Idemo na svjetsko..ale ale..
21.6.2008. 12:28