http://trosjed.net.hr/grupe/gorame_vrati_se

Obično se zaljubljujemo u one ljude u kojima vidimo da imaju nešto što nama treba,i tad im rečemo: trebam te,volim te,no postoji i ona druga vrsta ljubavi,ona rijetka,ona koja sa sobom nosi ono nešto neopipljivo,i tad prvo kažemo:volim te i zato te trebam...

Zašto volim odlaske?
6.5.2008, MAKARSKA

Zašto volim odlaske? To pokušavam saznati, što je to tako famozno I posebno u njima? Primjećujem kako se uvijek iznova i iznova susrećem sa istom radošću kada napuštam gradove, ljude, kuće, stanove ... Nemam osjećaj tuge, bola ili nemoći usred rastanka. Odlasci su mi ispunjeni osjećajem sreće I radosti, nemam osjećaj da nešto gubim, jer moja sreća uvijek ide sa mnom ... nosim je u srcu a sa njom su I svi oni koji mi nešto znače u ovom svijetu privremenih zbivanja.

Susretanje nečega novog, lijepog, božanskog, učenje i sazrijevanje, doticanje neizrečenih dubina ... sve to mi daruju odlasci, zapravo puno toga, ali najviše me fascinira osjećaj bezvremenog ... Doticanje bezvremenog, vječnog, besmrtnog, božanskog onog najljepšeg u svima nama, onoga što je teško održati na jednom mjestu gdje se gusto i frekventno susrećemo svaki dan sa uspavanim ljudima i oni nas dotiču svojim mislima, oblikuju nas i formatiraju donoseći svoj nesavršeni sud o nama.

Na svakom koraku to vidimo, na svakom koraku ljudi žive svoje melodrame i usisavaju jedni druge u njih, kao da se poznaju, kao da mogu nešto znati jedni o drugima na temelju vanjskih aktivnosti. Čovjek je svaki neizreciva dubina, sam sebi najveća tajna ali ljudske melodrame tu dubinu ne priznaju, ne priznaju i ne poznaju pa je stoga i vrlo neobazrivo gaze, uništavaju, prijeziru …

Jedan slučajni ili ‘’nevini’’, ulični ‘’dobar dan, što ima, kako si?’’u stvarnosti zapravo može značiti; "Dođi da ti ubijem dubinu", ''Dođi da te sahranim u svoju umrtvljenu stvarnost. ''Pa ja te dobro poznajem, znam sve o tebi, odrasli smo zajedno, susjedi smo'' ili ‘’viđam te svaki dan’’ ili ‘’pa išli smo skupa u školu’’ ili ‘’rođaci smo’ ... Ili ‘’ja sam tvoja žena’’ ili ‘’ja sam tvoj muž’’, tko te bolje pozna od mene? Ali sve je to ipak iluzija, vanjska su osjetila nedovoljna da bi upoznali čovjeka i ljudi mogu zajedno provesti pola vijeka a da se ipak (u duhovnom smislu) nikad ne susretnu ... Razlog je u tome što ne poznaju sebe u potpunosti I stoga nisu u stanju upoznati ni druge. To je ljudska melodrama uspavanih odnosa …

Dakle ako dopustimo da nas usisa takva melodrama, kako ćemo dotaknuti duhovne dubine? Stoga moramo ih prozreti ... Da bi se mogli obraniti od mentalnog zasjenjivanja i formatiranja ... ne savršenstva ljudskog uma, moramo naučiti umijeće proziranja, ne preziranja već proziranja. Jer većina nas dok živimo u društvenom mlinu nemamo svoje misli već reakcije na misli drugih ... nemamo svoje misli.

U drevnim kulturama duhovnjaci su tradicionalno živjeli na kraju sela, blizu ljudi ali ipak na osami, isto su činili i shamani svih tradicija, jogiji su bježali u planine a svećenici u samostane, arhanti su tradicionalno živjeli u pustinji, svi su se duhovnjaci izdvajali jer su željeli izbjeći ljudsku melodramu. I krist se izdvajao da bi mogao na osami moliti. Što je ta melodrama? To je pogrešno poistovjećivanje svoga fizičkog tijela sa osobnim bićem ili jastvom. To je glavna melodrama materije.

Jastvo je uvijek odvojeno od tijela, ono nema istinsku vezu sa njim. Jastvo koristi tijelo i tijelo prekriva jastvo ali ta pozicija je privremena, ne postoji u vječnom životu, privremena je i prolazna .. Odlascima to donekle uspijevamo shvatiti jer veze sa ljudima, stvarima i gradovima ‘’pucaju’’ barem prividno na vanjskom planu. Dakle dobivamo osjećaj bezvremenog, da ne pripadamo ovom svijetu, da smo samo na proputovanju … to znači biti nomad u duhovnom smislu …

Dakle volim odlaziti, putovati, jer podsjećam sebe da ne pripadam ovdje, ja sam podstanar u vlastitom tijelu i na ovom planetu također …

blago tebi 123

mi smo ti

Blago vama...

mi volimo - to je naša temeljna priroda

Dati nekome svu svoju ljubav,ne znači i da će oni voljeti vas,neka i ne vole, ali ako se ne uvažavate,podcjenjujete,niste tu jedno za drugo kad trebate biti,unatoč svoj ljubavi koja je prisutna,i kad se tako naučite živjeti u luci gorčine,sreća će se uistinu sidriti negdje drugdje

Prava ljubav
traži smrt ega
stoga samo lišeni ega
volimo pravilno ...

Umrijeti da bi živijeli ...

Pravoj ljubavi ni jedan put nije dug,i ni jedan zid nije visok...

''Vodimo ljubav
ko psa na uzici
imamo fleku
od nje na guzici … ''


neovisno o donjem članku ...
otvaram novu temu
- lažna ljubav

“Želim da se obratim tvom analitičkom umu,” reče don Huan. ” Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost izmedju inteligencije čoveka – inženjera i gluposti njegovih sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Čarobnjaci veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci. ”
carlos castaneda

odlomci iz knjige su kopirani sa foruma: http://www.stazaratnika.com/forum/viewtopic.php?f=4&t=39&sid=221fcbdebc44cc211d205883a3b0b752

“Zašto su ti grabljivci uzeli stvar u svoje ruke na način koji opisuješ, don Huane? Mora postojati logično objašnjenje. ”
“Postoji objašnjenje,” odgovori don Huan, ” i ono je najjednostavnije moguće. Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas bez milosti pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama (kavezima). Tako im je hrana uvek na raspolaganju. ”
carlos castaneda

“Alternativa koja ostaje čovečanstvu,” nastavio je, “jeste disciplina. Disciplina je jedino sredstvo za zastrašivanje grabljivaca. Pod disciplinom ne podrazumevam da treba da ustaneš svakog jutra u 5:30 i polivaš se hladnom vodom sve dok ne poplaviš. Čarobnjaci pod disciplinom podrazumevaju sposobnost suočavanja sa neprijatnim okolnostima koje nisu deo naših očekivanja. Za njih je disciplina umetnost: umetnost suočavanja sa beskrajem bez uzmicanja, ne zato što su jaki i žilavi nego zato što uspevaju da ih (grabljivce, prim. prev. ) zastraše. ”

Citat o sitnim mučiteljima - “Nisi još uklopio sve delove od kojih se sastoji strategija novih vidovnjaka”, rekao je. “Jednom, kada to uradiš, znaćeš koliko je delotvoran i pametan pronalazak da se iskoristi sitni mučitelj. Sa sigurnošću mogu da kažem da strategija ne iskorenjuje jedino samovažnost; ona isto tako priprema ratnike da konačno shvate da je besprekornost jedino što važi na putu znanja.”
Sakupiti sve informacije dok te tuku, zove se disciplina”, rekao je don Huan. Iz gore navedenih citata se nedvosmisleno vidi koliki je značaj prve i osnovne lekcije o sitnim mučiteljima. Ratnik tu uči osnove-načela traganja (discipline) pri susretu sa sitnim mučiteljima gde je savladavanje te lekcije i praktičan dogadjaj iz kog mnogi i ne izadju nego se pridružiju sitnim mučiteljima.

“Na koji način disciplina čarobnjaka postaje sredstvo za zastrašivanje?”upitao sam.
“Čarobnjaci kažu da disciplina čini da blistavi omotač svesti postane neukusan za za letače. ” Don Huan je pomno proučavao moje lice,kao da želi da otkrije tragove neverice. “Tada grabljivci postaju zbunjeni. Blistavi omotač svesti koji nije za jelo, ne predstavlja deo njihovog saznanja, pretpostavljam. Kad se zbune, nemaju drugog izbora nego da odustanu od svog opakog zadatka. Ako se grabljivci izvesno vreme ne hrane našim blistavim omotačem svesti, on će početi da raste. Da pojednostavim: čarobnjaci pomoću svoje discipline uspevaju da odgurnu grabljivce i daju vremena svom blistavom omotaču svesti da naraste iznad nivoa nožnih prstiju. Kada pređe nivo nožnih prstiju, omotač naraste do svoje prirodne veličine.
http://www.ivantic.net/Ostale_knjige/Susreti_sa_Nagualom.pdf

baš si smjela

Ima jedan svijet,gdje živjeti bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela, iz njega čujem glas bez riječi, čutim snagu ovog tjela, ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi sve bi htjela...

Sva primljena svjetlost potječe iz Njegove milostive ruke. On nam je ne daje da bismo postali strogi i prezirali one koji posjeduju manje svjetlosti, već zato da bismo prema njima bili milostivi i da bismo im služili.

Oni koji vide imaju zadatak voditi slijepe, blago i nježno, bez požurivanja i zastrašivanja. Od nas se zahtijeva krotko služenje, sveta tišina.
Uklanjajte kamenje s puta slijepcu i štitite ga od onih koji bi željeli iskoristiti njegovu sljepoću.

''Voli sva Božja stvorenja, svaki dio i svako zrnce pijeska. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve. Ako voliš sve, vidjeti ćeš božansku misteriju u svim stvarima. I jednom kada si to vidio, počet ćeš to neprestano shvaćati sve više i više svaki dan. I napokon ćeš voljeti cijeli svijet sa trajnom, univerzalnom ljubavlju. Voli životinje: Bog je njima dao djelić nepotpune misli i nesmetan užitak. Nemoj ih zbog toga smetati, ne muči ih, ne uskraćuj im njihov užitak. Ne idi protiv Božje namjere.''

DOSTOJEVSKI

može-tad ću i sa zadovoljstvom čitati štiva. :-)