Usporedo sa rođenjem i nastajanjem HNK Cibalije, od samih njezinih početaka, dok je još bila u povojima, s njezinim uspijesima ali i posrtajima, rasle su i stasavale generacije simpatizera i prijatelja, pristaša, članova i pripadnika, jednom rječju navijača Cibalije. Ti prvi navijači Cibalije bili su na neki način pioniri vinkovačkog navijaštva.
Sedamdesete i početak osamdesetih godina (1982. godinu Ultrasi obilježavaju kao godinu kada je navijački pokret prerastao u pravu scenu u gradu na Bosutu ) navijači vinkovačkog Dinama čine bitan korak prema naprijed te postavljaju kamen temljac budućim nadolazećim generacijama. Na tom temelju u za Vinkovčane zlatnim osamdesetim godinama, domaći navijači postaju prepoznatljivi kao izrazito spremni za tuču i odmjeravanje snaga sa drugim navijačkim skupinama u kojima su po priznanju svojih suparnika bili veoma uspiješni.
U tom vremenu za naziv grupe pojavljuje se prijedlog “Čarugini momci” (po slavnom slavnoskom odmetniku i njegovoj bandi) kao jedinstvenom nazivu domaćih navijača, no to se nije realiziralo i navijači kluba iz Lenija za sve su i dalje jednostavno ostali “Vinkovčani”, kako su ih ostali navijači najčešće nazivali. Nešto kasnije uz naziv Vinkovčani, domaći navijači su se nazivali i “Ekipa Vinkovci” te rijeđe “Ekipa smrti”.
U sezoni 1989/90 nastaju navijačke grupe Aurelia, Croatia boys, Hooligans, Chaos boys… smještene na juguistočnoj odnosno južnoj tribini vinkovačkog stadiona.
Početkom Domovinskog rata navijački šal vinkovački navijači među prvima zamjenjuju sa puškom. U ratu se svojom ulogom posebno ističu i dokazuju kako na domaćem bojištu tako i na ratištima širom Hrvatske (Zadar, Brod…) i Herceg-Bosne (Modriča, Derventa, Gornji Vakuf…) Nažalost mnogi za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku daju i ono najvrijednije što imaju a to je život. Zato nas spomen ploča na zapodnoj tribini, gdje su se okupljali prvi vinkovački navijači, zauvijek podsječa na njihovu žrtvu.
Osnivanjem HNL-a pojavljuje se nekoliko prijedloga za jedinstveno ime navijača Cibalije kao što su Križari, Citadela, Hooligans… no prevladava jednostavno, uočljivo i prepoznatljivo ime “Ultras” što je u navijačkom poimanju ekstreman, radikalan, bolji, jači, veči… Bilo je to 1992.godine kad se na istoćnom doljnjem stajanju, među domaćim navijačima pojavljuje i prvi transparent Ultras. Tako se nakon naziva “Vinkovčani, Ekipa Vinkovci, te grupa Aurelia, Chaos boys, Croatia boys… “ u HNL Cibalijini navijači ušli ujedinjeni pod imenom “Ultras”.
Upravo navijačka skupina Ultras svojim gostovanjima i domaćim predstavljanjima nastavlja put koji su ugazili njihovi prethodnici i obilježava prvih nekoliko godina HNL-a. (prva bakljada, prvi neredi, prvi prekid u ligi…) Devedesete Ultrasi pamte po svojim vrlo dobrim predstavljanjima ali i po rijetkim krizama koje je skupina uvijek u kratkom periodu znala uspiješno prebroditi. U 21. stoljeće skupina Ultras ulazi još organiziranija, jača i moćnija.
U skupini se neskriveno ističe svoje politički krajnje desno oprijedjeljenje, koje se izražava i među navijačima nacionalne nogometne reprezentacije u kojoj Ultrasi imaju jednu od vodećih pozicija i gdje čine samo jezgro ekipe koja vjerno prati kockaste. Skupina Ultras svojim je dugogodišnjim djelovanjem čvrsto zauzela i osigurala mjesto koje je drži u vrhu Hrvatske navijačke scene.