grupa nikud ne ide...
eto nije me bilo dulje vrijeme uopće na forumu... našla posao, preselila daleko od rodnog mi grada, potpuno sama, osim ljudi na poslu ne znam nikoga više i možda je to i dobro.
Omeni su se prikazivali opet, neke sam znala pročitati, neke ne (one bitnije, naravno) i život je krenuo tim tokom...
Sanjala sam žensku osobu za koju sam mislila da mi je dobra prijateljica i dvije ciste na zubima... u sanjarici piše da zubi nisu dobri a kamoli onda ciste. Ta osoba se ispostavila totalno lažna i licemjerna, uglavnom zabila mi je nož u đale i mostovi su se srušili... jučer sam je opet sanjala, da ne opisujem sve, trebala je pomoć...

juhu... pozdrav svima... križam dane do blagdana... sanjala sam neke grozote pa se nadam da se neće ispuniti.....
Prošli tjedan sam bila na nekom ispitu, milim da su bili loši omeni takko a se ne usudim nazvati i pitati rezultate....
ali život je lijep....

ja mislim da postoje,al su neobjašnjive,baš kao što je gore i napisano.mislim da ništa nije slučajno,da se sve događa s razlogom

Juhu!! Život je lijep... možda krene sve nagore... hehehehehehe....
Ljudi što se događa kod vas? Kakvi vas filmovi pucaju?
Živila zima i godišnji odmor.... ili umor? uglavnom JUHU!!!!!!!

sve je moguce
meni jos nista sa strane nije "upalo".. ali mozda ja samo to nisam smatrala kao da je bilo sa strane..hm..
di jesam sad mozda je tako najbolje..ko zna.. jer ono sta sam tila nije ispalo bas tako kako sam tila..bumo vidili kako se prica odvija dalje..

ala je zanimljivo ziviti

lipo ste pisali do sada..
ajmo ljudi... zainteresirajte se u dubioze
(odakle ti ova ric uopce? )

Moram se malo jadati... Sad sam dobila odgovor na posao za koji sam se prijavila... negativan... malo me zbedalo... treba se opet sabrat i gurat dalje, ali sa druge strane znači da mi povratak doma nije bio suđen, bar ne na duže vrijeme...

slijedi srce

Od kada sam počela "vjerovati" u sve to, pozitivni pomaci su se dogodili. Na kraju krajeva preselila sam iz svog rodnog grada 600 km južnije i život se sam složio ovdje, nisam ništa tražila a sve je nekako došlo samo od sebe... Sad gledajući okolo mislim da je vrijeme da se vratim doma... a možda se u međuvremenu sve preokrene i ipak ostanem...

Očito još nije vrijeme... Možda dođe a možda i ne, bitno je probati....

ej nestto mi steka, nemogu pozvat ekipu

heh, evo zovem ekipu
bilo bi steta...
putevi su tu da negdje vode, zar ne?
pa zasto da ostanemo same?

Kao što kažeš, vidjeti ćemo koliko života će se spojiti ovdje...
A možda je namjenjeno samo nama...
Kisi-kisi

Tnx na mišljenju. Ima citat u ovoj knjizi koji mi se vrti u glavi još od prvog puta kad sam je pročitala, otprilike (da sad ne kopam): Svi najbolje znaju kako trebaš živjeti tvoj život, ali nitko ne zna kako živjeti svoj vlastiti. I sad opet razmišljam o tome, pokušavam shvatiti neke događaje. U trenutku kada sam pomislila da je slagalica složena, na najneuobičajenom mjestu pojavi se ovaj tekst: Ispričaj mi priču o tome tko si i saznaj tko sam ja u pričama koje živim... a zajedno ćemo se sjetiti da svako od nas ima mogućnost izbora.
I shebe mi koncepciju totalno i sad sam opet na početku...
Znakovi ili?

MOJE MISLJENJE O SVEMU TOME JE JAKO KOMPLICIRANO....
ja osobno vise vjerujem u to da svoju buducnost krojimo mi sami i ljudi koji nas okruzuju...
ponekad su to ljudi koje volimo, poznajemo, ponekad slucajni prolaznici, ljudi koje jos nismo upoznali, ljudi koje mozda nikada necemo upoznati...
ponekad nasu buducnost kroje oni kojih vise nema, jer da su ovdije, sve bi bilo drugacije.
svaki covjek ima svoja vjerovanja, svoja misljenja, svoje ciljeve koje zele ostvariti...
po tome smo razliciti.
povezuje nas to sto nam se zivotni putovi katkad spajaju, katkad presijecaju, katkad nadopunjuju, razbijaju jedan drugoga...
upravo time, pojavljuju se tzv. znakovi, koji nas upucuju na daljnji zivot, a ti znakovi su katkad vidljivi, a ponekad nisu...
ponekad ih neznamo rastumaciti, ili ne zelimo, ignoriramo ih, ponekad je tako bolje, a ponekad propustimo nesto jako vazno i vrijedno u zivotu
ponekad su potresni, i kako kazes, promijene nam zivot, nabolje, ili nam ga uniste

sve to ovisi o svim oni ljudima, njihovim postignucima, putevima i ciljevima...
svi dogadaji su, po mom misljenju, zapravo nas produkt...
i ne postoje dobri i losi znakovi.
jedan znak moze jednom covjeku donjeti srecu, a drugome nesto totalno suprotno...
zapravo sami krojimo svoju buducnost, gradimo svoje putove, nadogradujemo ih, drugi nam ih ruse, i mi ih rusimo drugima, ponekad namjerno, iz zavisti, a ponekad nesvjesno, instinktivno...

toliko za sada od mene, vidimo se jos, probat cu ti nadopunit grupu, jer tema je, po mom misljenju vrlo zanimljiva...
a i, tko zna, mozda se bas u ovoj grupi, barem na trenutak, spoje neciji zivotni putevi, kao moj i tvoj... sada ...
na trenutak


kissss