Poštovani ministre zdravstva, zovem se Matija i imam dvanaest godina. Vi ste bili moj heroj, sjećate se kada sam Vas nacrtao zajedno sa Alemkom i onim policajcem kao Batmanom? Bili ste moj heroj do neki dan. Znate ministre ja imam sestru Mariju koja ima epilepsiju. Primijetio sam da prije četiri dana niste nosili ljubičasto, jer ste očito imali važnijih problema od djece s epilepsijom. Tog dana čitav svijet je obilježavao taj dan i tu bolest, ali Vi ste kao i obično imali preča posla.
Ja sam dijete, koje ne zna baš puno kao Vi, ali mislim da je nužno da Vam objasnim što djeca s epilepsijom jesu, i kakvi su njihovi problemi. Vi ste opterećeni COVID problemima pa ste na nas zaboravili. Ja to razumijem, samo ne razumijem ako ste već ministar zdravstva trebali bi imati kapacitet i za osobe s onkološkim problemima, osobe s teškim dijagnozama. Za Vas je COVID očito primaran problem, ne znam iskreno zašto, moja mama kaže da to nije slučajno, no ja bih Vas molio i da se pobrinete za moju sestru Jasnu koja ima leukemiju, a koja nažalost čeka terapiju već mjesec dana.
No da se mi vratimo na problem radi kojeg Vam pišem.
Odjel Neurologije na kojem je moja sestra Marija najbolji je odjel na svijetu. Tu su doktori i sestre koje obožavam. Uvijek mi daju čokolade i vječno su nasmijane. A glavni doktor kojeg mi zovemo Šef je duša od čovjeka. Iako ne navija za Hajduk. U čemu je problem i zašto Vam zapravo pišem, jest moja sestra i 120 djece koja čekaju da vi pomaknete svoju guzicu iz COVID sjedala i da im omogućite nešto nasušno potrebno.
Sad ćete Vi mene pitati što je to nasušno potrebno?
Ja kao dijete od dvanaest godina nisam ministar zdravstva, ali
mislim da bih mogao bez problema obavljati Vaš posao bolje od
Vas. A sada ću Vam objasniti i zašto. Moja sestra, kao i 120
djece iz Hrvatske čekaju nekakav uređaj koji Vi niste u stanju
nabaviti. Meni je jasno da je Vama prioritet da Vi u svom
grijanom automobilu imate grijana sjedala, kao što mi je jasno da
mi imamo Rafale, jurišne helikoptere, i naravno da imamo plaće za
Vas da se ne brinete što je ulje od jučer 20 kuna, a ne više
11.
Sve je to meni jasno.
Vaše guzice su posebne i Bogom dane, one nisu obične kao moja, moje sestre Marije i djece koja leže na vašim odjelima. Mi smo sretni da Vi skrbite o nama. No imamo jedan problem o kojem Vi očito pojma nemate.
Moja sestra Marija se srušila u Vašem tramvaju. I ponovo u Lidla. I udarila je glavom kad je pala jer je nisam uspio uhvatiti na vrijeme. Ja znam da Vi o tome ne znate puno, ali djeca s epilepsijom padaju i ruše se bez nekog vidljivog uzroka, najave ili poticaja. Ona moj Batmane, kada padne izgubi svijest i udari glavom. Svom snagom o pod. To bi se moj Batmane moglo spriječiti za svu tu djecu, ali imamo jedan problem.
Ne znam možete li me shvatiti, jer Vam pišem kao dijete što jesam, no vjerujem da možete. Ukrao sam mami mobitel.
I zvao sam jednu tete s televizije i ispričao joj kako stotinu djece ima sličan problem ali Vas nije briga. Ona je naravno bila zgrožena, pa sam nazvao i Zlatana Stipišića Gibonnija koji je duša od čovjeka i odmah mi se javio i ponudio svaku pomoć, i sve sam zvao i svi su mi se javili osim Vas.
Vjerojatno Vi imate pametnija posla. Sjedala na Vašem Audiju nisu dovoljno grijana. A zima je. Ja ne bih volio da se prehladite. Tko bi nas onda čuvao od COVIDA? Sve nas onkološke bolesnike i djecu što pate od epilepsije.
Ukratko da skratim priču.
Najbolja klinika na svijetu, Vaše Rebro kojim se dičite, nema
kortikalni stimulator.
Znam, sada ćete vi mene pitati što je kortikalni stimulator?
Ipak ste Vi ministar zdravstva, a ne nekakav doktor.
Kortikalni stimulator ili uređaj za invazivno EEG monitoriranje je ključan za djecu s epilepsijom.
Zar zbilja, pitat ćete me vi, jer je u domeni caffe aparata? Zar moje ministarstvo nema za caffe aparat? Pa eto nema, a spasilo bi 120 djece koja čekaju na tu dijagnostiku da se zna što dalje.
Znam koliko ste uposleni, i koliko imate briga, no jedno sam odlučio kao brat sestre koja ima deset epi napada dnevno, i kojoj taj aparat nasušno treba, da Vas obavijestim, iako vjerujem u Vas i da ćete vaše skromno znanje ipak prepustiti struci.
Ako i dalje budete mislili samo na svoja grijana sjedala u svom Audiju, a ne na moju sestru, ipak ću pustiti onu tetu s televizije na Vas. A ako ni to ne pomogne, pomoći će Zlatan. Duša i srce ove zemlje, za kojeg se niti ne zna koliko pomaže djeci. To neka tada bude Vaša sramota.
S poštovanjem, Vaš Matija.
*Stavovi izneseni u kolumni osobni su stav autora i ne održavaju stav RTL.hr-a*
